Ambasadorica Švicarske u Sarajevu Andrea Rauber Saxer govori o 25-godišnoj saradnji dvije države te mogućnostima Bosne i Hercegovine i njenoj budućnosti.
Piše: Andrea Rauber Saxer (ambasadorica Švicarske u Bosni i Hercegovini)
Na današnji dan, 20. oktobra 1992. godine, Švicarska je priznala Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu. Od tada njegujemo veoma dobru saradnju. Oko 60.000 osoba porijeklom iz Bosne i Hercegovine koje žive u Švicarskoj i 750 Švicaraca koji žive u Bosni i Hercegovini dodatno jačaju bilateralne odnose. Trgovinska razmjena i švicarske investicije u Bosni i Hercegovini su u porastu. Tome je svakako doprinijelo i potpisivanje EFTA Sporazuma o slobodnoj trgovini.
Dvadesetak, pretežno malih i srednjih, preduzeća iz Švicarske otvorilo je proizvodne pogone u Bosni i Hercegovini. Još tridesetak firmi bavi se trgovinom i uslužnim djelatnostima. Ali, mogućnosti privredne saradnje nisu ni blizu iscrpljene. S obzirom na prirodne ljepote i bogatu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, vidim i priliku za povećanje broja turista iz Švicarske.
Kad se osvrnem na naše partnerstvo, s ponosom možemo reći da smo puno toga uradili. Tokom rata moja zemlja je bila privremeni dom za oko 24.500 izbjeglica iz Bosne i Hercegovine, a nakon aktivno je doprinijela obnovi razorene države. Danas zajedno radimo na temama kao što su zapošljavanje mladih i adekvatna zdravstvena zaštita za pacijente s mentalnim poteškoćama. Sarađujemo s načelnicima iz svih krajeva zemlje koji žele da njihove opštine napreduju i pružaju bolje usluge svojim građanima. U proteklih 20 godina Švicarska je uložila više od milijardu konvertabilnih maraka (500 miliona eura) kroz projekte širom Bosne i Hercegovine i danas važimo za četvrtog najvećeg donatora. Švicarska rado stavlja na raspolaganje svoja znanja i iskustva u oblastima u kojima posjeduje dokazanu ekspertizu, kao, naprimjer, u zapošljavanju mladih.
Dijelimo iste vrijednosti
Kao jedna od zemalja s najnižom stopom nezaposlenosti mladih, vjerujemo u snagu stručnog osposobljavanja. Elementi dualnog sistema obrazovanja po švicarskom modelu se uvode i u Bosni i Hercegovini – kompanije, centri za obuku, stručne škole i opštine uzajamno sarađuju kako bi omogućili srednjoškolcima da steknu vještine koje su danas neophodne na tržištu rada. Poboljšanje praktične nastave pomaže mladima da nakon završenog školovanja nađu posao. Poslovni inkubatori u Mostaru, Banjoj Luci, Sarajevu i drugim mjestima podstiču mlade preduzetnike da pokrenu vlastite biznise i žive od svog rada. Mogla bih navesti još puno primjera angažmana Švicarske u cijeloj zemlji. Ostvarivanje pozitivnih promjena u životima ljudi glavni je cilj naše saradnje s vlastima, kompanijama, institucijama i ljudima u Bosni i Hercegovini.
Došlo je vrijeme da pogledamo u budućnost. Bosna i Hercegovina je odlučila da podnese zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji. Iako mi sami nismo država članica EU-a, Švicarska dijeli iste vrijednosti i u potpunosti podržava Bosnu i Hercegovinu na njenom evropskom putu. Članstvo u EU nije lijek za sve probleme, međutim ono će pomoći Bosni i Hercegovini da strukturira svoje reformske procese i da ide naprijed. Izbori sljedeće godine su prilika glasačima da postave pitanja strankama o njihovim prijedlozima za rješavanje njihovih svakodnevnih problema. Kakva rješenja za goruće probleme nude stranke i njihovi predstavnici koji se kandidiraju za (ponovni) izbor? Kako zadržati mlade i pametne da ostanu u Bosni i Hercegovini, a ne da pakuju stvari i odlaze iz zemlje? Kojim programima uvjeriti mlade roditelje da njih i njihovu djecu očekuje prosperitetna budućnost – kako u urbanim, tako i u ruralnim dijelovima zemlje? Kako osigurati bolje zdravstvene usluge starijim osobama?
Da bi se izbori održali sljedeće godine, politički lideri u ovoj zemlji će najprije morati iznaći kompromis o Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine. Polaznu tačku za ovaj dogovor vrlo jasno je odredio Evropski sud za ljudska prava. Sigurna sam da su svi koji učestvuju u ovom procesu svjesni svoje odgovornosti da na vrijeme usvoje neophodne odredbe. Njihova sposobnost da to učine neće samo doprinijeti vjerodostojnosti procesa pristupa EU, već će povećati i povjerenje stranih investitora, što će, u konačnici, omogućiti otvaranje više radnih mjesta u zemlji.
Lično vjerujem da Bosna i Hercegovina ima veliki potencijal. Blizina zapadnoevropskog tržišta, sposobna radna snaga te relativno povoljni uslovi proizvodnje trebali bi ovu zemlju činiti privlačnom za ulaganje. A dobrih primjera ima i njih valja istaći. Vidjela sam moderna i uspješna preduzeća širom zemlje. Susrela sam se s entuzijastičnim i dinamičnim načelnicima, koji imaju viziju i snažno se zalažu da učine gradove i mjesta koja predstavljaju atraktivnijim. Ovakvi primjeri mogu izazvati pozitivnu lančanu reakciju. Međutim, potrebno ih je više. I može ih biti više, ali je potrebno osigurati odgovarajuće preduslove. Drugim riječima, potrebni su podsticaji za razvoj većeg broja privatnih preduzeća.
Kao i uspostavljanje dobrih okvirnih uslova, kao što je pravna sigurnost ili vladavina prava. U tom smislu je za pohvalu usvajanje Reformske agende 2015. godine. Ali, i dinamika njenog provođenja predstavlja signal potencijalnim investitorima da li da investiraju ili ne.
Ostanimo središte tolerancije
Bosna i Hercegovina i Švicarska se često porede jedna s drugom. Obje zemlje uvažavaju različitost i imaju složene političke sisteme. Sigurna sam da možemo učiti jedni od drugih. “Švicarska je zemlja tajanstvene raznolikosti”, kazao je nedavno naš ministar kulture i socijalne zaštite Alain Berset. Nazvao ju je zemljom protivrječnosti u smislu jezika, kulture i religije. Složila bih se s gospodinom Bersetom da su ove protivrječnosti upravo ono što paradoksalno povezuje Švicarsku. Možda smo sretni što linije konflikta sijeku našu zemlju uzduž i poprijeko, bez oštrih granica.
Uprkos našim unutrašnjim različitostima i našim sličnostima sa susjednim zemljama, mi se svi osjećamo kao građani Švicarske. Dijelimo zajedničke osnovne vrijednosti i želimo živjeti zajedno u istoj zemlji. Često čujem da i građani Bosne i Hercegovine žele isto za sebe. Tokom svoje historije, Švicarska je iz vlastitog iskustva naučila da su u federalnoj državi nužni dijalog i kompromis. Čak se i referendum koristi prvenstveno kao instrument za promoviranje dijaloga i kompromisa u našem političkom sistemu.
S druge strane, Bosna i Hercegovina je vijekovima bila središte vjerske tolerancije i gostoljubivosti. Ona je most između kultura i civilizacija, što je vrlo važno u današnje doba, naročito u Evropi. Islamska zajednicau Bosni i Hercegovini i Protestantska crkva Švicarske su u proljeće potvrdile ovu vezu usvajanjem zajedničke Deklaracije o slobodi religija. Stoga se nadam da ćemo i u budućnosti ostati dobri partneri i da ćemo još više nadahnuti jedni druge, na obostranu korist.
Izvor: Al Jazeera Balkans
